Roman „Maksimum” Vide Ognjenović koji je objavila izdavačka kuća „Arhipelag”, promovisan je u organizaciji Narodne biblioteke Budva. O romanu su govorili književni kritičar Gojko Božović i autorka.
– Moj novi roman je savim, takoreći, dječjeg uzrasta; izašao je za Sajam knjiga, početkom oktobra i još nije stekao mnogo čitalaca. Roman je pisan upravnim govorom; to je jedan eksperiment, vidjećemo da li će uspjeti, i svaka ličnost koja ovdje nastupa, nastupa u „ja” obliku – istakla je autorka Vida Ognjenović.
Književni kritičar i izdavač Gojko Božović je kazao da je roman „Maksimum” knjiga koja ima prilično veliki tematski zaslon, a sa druge strane čitav niz tonova od humornog do dijelova u kojima se na dramatičan način prikazuje društvena, umjetnička i kulturna situacija jednoga doba. Na pozornicu ovog romana izlazi neobično mnogo upečatljivih likova.
– Na neki način Vida Ognjenović je roman „Maksimum” koncipirala i kao roman o pojedinačnom identitetu, o tome kako čovjek može u savremenom svijetu da osmisli vlastiti izbor, a s druge strane to je neprestani sudar i sukob sa činjenicama te stvarnosti sačinjene od mreža informacija, znanja, moći, različitih tokova moći koji se na vrlo sugestivan način prikazuju i u romanu „Maksimum” - kazao je Božović. U svakom poglavlju pojavljuje se drugi pripovjedač i to je činjenica koja plijeni, jer nijedna istina nije sama, ni jedan pogled na svijet nije potpun i zaokružen. Roman „Maksimum” Vide Ognjenović je po mišljenju kritičara Gojka Božovića „romaneskni, umjetnički pokušaj da se umnože perspektive gledanja na stvari”.
– Čini mi se da je posebno važno što od jednog zanimljivog i originalnog romanesknog oblika dolazimo upravo u vremenima kada je sve manje dijaloga, kada je sve manje kritičkih rasprava, kada zapravo svi vjeruju da je njihova istina jedina i jedino moguća – smatra on. Roman „Maksimum” je ne samo priča o jednom umjetniku, uzbudljivom i uskomešanom javnom i društvenom prostoru, nego je to ponajprije savremena priča, moderna priča o mehanizmu hajke i javnog progona u kome pred napadima tabloida čovjek ne može sačuvati pravo ni na svoju privatnost, ni na svoj javni i umjetnički integritet. Nakon sedam godina autorka Vida Ognjenović je objavila novi roman. A šta je ponukalo da se bavi baš ovom temom, autorka odgovara: „Lako je kod nas naći primjere „Maksimuma” u našoj nedavnoj i bližoj vremenskoj distanci i široj”.
U zaključku večeri, a pro po konstatacije žirija za jednu književnu nagradu u čijem užem izboru je bio i roman „Maksimum”, a koja referira na to da književnost treba da se bori da izrazi ona duhovna stanja o kojima se najčešće ćuti, Vida Ognjenović odgovara: „Književnost u prvom redu nije ćutanje, već govor. Književnost je izvan svake neslobode i nasuprot njoj; ona je carstvo slobode i možda je čovjek jedino u književnosti, odnosno u umjetnosti slobodan, a u književnosti možda čak najviše.”
A.Ć.